Krapinske toplice kao termalna vrela spominju se u srednjem vijeku iako postoje naznake da su ih koristili i Rimljani pod nazivom Aquae vivae. Župa se spominje 1334. u popisu župa Zagrebačkog kaptola. U 18. st se spominje ksenohodij, prostor za smještaj sedmero korisnica, koji se nalazio između crkve i kupališta.
Prvi vlasnik toplica koji je počeo s izgradnjom kupališta i iskorištavanjem toplica kao termalnih vrela bio je grof Franjo Keglević. Ubrzo su toplice počeli posjećivati gosti iz raznih krajeva, Zagreba, Štajerske, Beča. U 19. st. Krapinske toplice kupuje Jakov Badl iz Rogaške Slatine, koji je obolio od artritisa i išijasa, a svoje tegobe je izliječio u Krapinskim toplicama. Jakov Badl je izgradio veliku kuću za goste koja je imala 75 komforno uređenih soba te je obnovio i proširio kupelji. U toplicama su bile dvije gostionice ‘K zlatnom jelenu’ u vlasništvu grofice Keglević i ‘K zlatnom janjetu’ u vlasništvu Jakova Badla. U paviljonu u parku svaki dan je za goste svirala vojnička glazba, a navečer su se održavale plesne i glazbene večeri. Uz dolinu Kosteline organizirala se šetnica do gostionice Bellevue, a vlasnik dvorca Klokovca dozvolio je gostima toplica da šeću po parku dvorca. U okolici tijekom 18. st izgrađuje se niz kurija i dvoraca u kojima se odvijao bogat društveni život, Lovreča sela, Trnovec, Klokovec, Čret.